Zekat (arap. زكاة – zekāt, što znači “ono što pročišćava”) je u islamu obavezni milodar, izdvajanje točno određenog dijela imetka u dobrotvorne svrhe, za sve one koji ispunjavaju uvjete za to. To je četvrti stup islama, po tradicionalnom poretku[1], iako je po važnosti treća praktična dužnost islama, po važnosti odmah nakon namaza.
Negirati zekat, kao strogu vjersku obavezu, znači izlazak iz vjere, a nedavanje zekata za osobu koja ga je dužna dati, predstavlja veliki grijeh koji podrazumijeva kako dunjalučku tako i ahiretsku kaznu i udaljava od Allahove dž.š. milosti.
- Uvjeti za obaveznost davanja zekata su:
- Biti musliman;
- Posjedovati puno vlasništvo (u dunjalučkom smislu) nad imovinom iz koje se izdvaja zekat;
- Biti umno zdrav i slobodan;
- Posjedovati imovinu u vrijednosti nisaba ili više od toga;
