Zašto mekteb?
Mekteb je prvi oblik institucionalno organizovanog islamskog odgoja i obrazovanja. To je početna i temeljna odgojno-obrazovna ustanova Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Cilj mektebske nastave mogao bi se definirati kao izgradnja cjelovite islamske ličnosti koja objedinjuje snagu vjere, privrženost ispunjavanju vjerskih principa i nepokolebljivo prihvatanje islama kao sveobuhvatnog načina života.
Na temelju ovog cilja zadaci mektebske nastave mogli bi se grupisati u tri grupe: (1) unutarnje posvješćivanje vjerovanja u istine vjere; (2) stjecanje znanja i ovladavanje vještinom primjene islamskih propisa i normi, (3) kvalitetno objedinjavanje ubjeđenja i praktična primjena usvojenog znanja do nivoa oplemenjenog islamskog ponašanja.
ZNACAJ MEKTEBA
Možda bi za ocjenu značaja mekteba u procesu općeg islamskog odgoja i obrazovanja bilo uputno „zaviriti“ u stanje vjerske svijesti znatnog broja generacija mladih iz perioda zabrane rada mekteba na ovim prostorima nakon II Svjetskog rata. Između ostalog, to odvajanje od mektebske edukacije donijelo je veliku duhovnu pustoš desetinama hiljada mladih ljudi, otvorilo prostor ideologiji koja nije nadomjestila uskraćene im univerzalne vrijednosti, napravilo dubok međugeneracijski jaz i ostavilo teške ožiljke koji su i danas prepoznatljivi.
U tom istom periodu, kroz djelovanje velikog broja tajnih/ilegalnih mekteba stasali su snažni i nesalomljivi čuvari islamskih vrijednosti koji su i po cijenu trajnog ostanka u zapećku političkih i drugih društvenih zbivanja radije birali istinsko življenje vjere. Vjerovali su da će opet doći vrijeme u kojem će čovjek biti slobodan i nesmetano živjeti svoj vjerski i svaki drugi identitet. Vjerovali su to i znali da se u takvo vrijeme ne može ući bez privrženosti islamu i požrtvovanosti u čuvanju njegovih vrijednosti. Oni su generacije koje su u tim teškim vremenima sačuvale svjetlo islama za sve generacije novog vremena.
IMA LI MEKTEB ALTERNATIVU?
Vrijeme u kojem živimo karakteriše munjevita ekspanzija razvoja informacionih tehnologija koje imaju široku upotrebu. Te tehnologije doslovno u cijelosti mijenjaju ukpuni ambijent čovjekovog života i rada. One su učinile da zbog dostupnosti informacija u smislu količine, kvaliteta i brzine nerijetko dovode u pitanje smisao brojnih oblika i sadržaja čovjekovih aktivnosti. Baš zbog toga u ovom vremenu na velikom je iskušenju povjerenje u mnoge ustanove i institucije, posebno one koje svoje korijene vezuju za tradiciju ili sisteme funkcioniranja nekih bitnih segmenata strateških djelatnosti.
Na vjetrometini takvih nemilosrdnih propitivanja našle su se, možda prije svih i ponajviše, odgojno-obrazovne ustanove. Sredstva masovne i planetarne komunikacije, brza i obimna dostupnost, te jednostavna razmjena znanja i informacija nerijetko se počinju doživljavati kao alternativa tradicionalnim obrazovnim ustanovama i sistemima. Zbog toga se u cijelom razvijenom svijetu intenzivno radi na brzom osposobljavanju obrazovnih ustanova za djelovanje i nastavak njihove misije u vremenu u kojem se iz sata u sat proširuju granice moći informacionih tehnologija.
KAKO JACATI SVIJEST O MEKTEBU?
Pošto su u prethodnom dijelu teksta vršene procjene svijesti o mektebu kod dva faktora koji bitno utječu na stanje islamskog odgojno-obrazovnog rada u mektebima, tako će naspram ovih faktora biti usmjereni i prijedlozi poticaja za jačanje svijesti o mektebu. Islamska zajednica kroz svoje organe, ustanove, službe i odgovarajuća zadužena lica mogli bi mektebu i de jure i de facto priznati status koji on usitinu treba da ima u njenom organiziranom odgojno-obrazovnom sistemu.
Mogla bi se stepenasto, na različitim nivoima pokrenuti kvalitetna istraživanja, relevantne analize,stručno praćenje, vrednovanje i stimulisanje doprinosa razvoju i djelovanju ove ustanove. Islamske školske i visokoškolske ustanove mogu više uraditi na namjenskom educiranju i osposobljenju kadra, u teorijskom i praktičnom smislu, jer ne možemo imati kvalitetan mektebski rad ako će, nakon duge pauze u vrijeme školovanja u medresi i na fakultetu, diplomirani imami, hatibi i muallimi po prvi put od svoga završetka mekteba ulaziti u mektebske učionice, bez ijednog stručno praćenog praktično održanog časa. Muallimskom radu u periodu pripravničkog staža može se pristupiti uz mnogo više mentorskog rada, praćenja i pružanja stručne pomoći.
Velikom broju aktivnih muallima itekako bi dobro došla temeljita doedukacija iz pedagoško-psihološkog i didaktičko-metodičkog područja. Bilo bi sasvim uputno raditi na uvođenju novih kadrovskih rješenja za mektebe u velikim džematima kroz otvaranje ovih ustanova za profesionalni i honorarni angažman svršenica islamskih fakulteta.
Dosljednost i istrajnost u provođenju odluke o poštivanju normativa i standarda u opremanju mekteba kao i disciplinirana primjena odredaba Pravilnika o mektebima i mektebskoj nastavi od strane svih onih koji imaju doticaja sa ovom djelatnošću, ustanovljavanje obaveznog i znatnijeg budžetskog planiranja za finansiranje odgojno-obrazovnih i drugih aktivnosti mekteba, i tako dalje – neke su od mjera čije bi provođenje primjetljivije ukazivalo na tendenciju jačanja svijesti o mektebu na nivou našeg kolektiviteta. Nema sumnje, Islamska zajednica ima kapaciteta da aktuelizira ovakve ali i brojne druge opsežnije mjere koje će današnjem mektebu podariti snagu atraktivne ustanove kontinuiranog formiranja islamske ličnosti.