Hadž (tur. iz arap. حج, što znači “hodočašće”) je u islamu namjera i putovanje (hodočašće) u Meku s ciljem obavljanja određenih obreda posjete Kabi, najvećem islamskom svetištu u određeno vrijeme (u posljednjem mjesecu hidžretske godine) i pod određenim uvjetima. To je peti stup islama i smatra se krunom sveg bogoštovlja u islamu.[3] Sam put zove se hadžiluk, a hodočasnik hadžija.
Alah u Kuranu nalaže da je Hram (Kabu) dužan hodočastiti svatko tko je u mogućnosti:
“U njemu su znamenja očita – mjesto na kojem je stajao Ibrahim (Abraham). I onaj tko uđe u nj treba da bude siguran. Hodočastiti Hram dužan je, Alaha radi, svatko tko je u mogućnosti; a onaj tko neće da vjeruje – pa, zaista, Alah nije ovisan ni o kome.” (Ali Imran, 97.)
Također, u Kuranu se spominje da je hadž bio naređen i prije Proroka Muhameda, i to proroku Ibrahimu (Abrahamu):
“I kada smo kao pribježište Ibrahimu (Abrahamu) pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo; “Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati i oglasi ljudima hadž! Dolazit će ti pješice i na devama iznurenim; dolazit će ti iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom prinošenja žrtve, kojom ih je Alah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog! Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze.” (Al-Hadž, 26-29.)
U Kuranu, dakle, postoji cijela jedna sura (poglavlje) o hadžu koja se i zove “Al-Hadž”, i koja sadrži određeni broj odredbi o obredima hadža.